Ona je Myau. Lolita na hrvatski način.

U nesvakidašnjem životnom stilu našle se i Hrvatice…

Slučajno sam naletila na blog jedne vrlo drage  Martine  i inspirirana njezinim zanosom i nesvakidašnjim stilom, morala sam ju kontaktirati. Ovo je priča o Japanu u Hrvatskoj, priča o lolitama koje se ne boje biti drugačije, kreativne i svoje. Koja su obilježja lolita stila, kako je sve počelo, otkud lolite, saznajte u nastavku.

Bit ću iskrena, Martina me oduševila svojom pristupačnošću, željom da mi pomogne u istraživanju te da ovu temu čim bolje ispričavam i vama. Nedavno je i sama dala interview za odličnu stranicu Hedonist Factory. Na kraju dana i puno čitanja, shvatila sam da je taj interview obuhvatio sve – odlična pitanja i obuhvatni odgovori. Odlučila sam da se neću previše petljati. Upoznajte Martinu i dio japanske kulture u Hrvatskoj… Prenosim pitanja i odgovore tipičnom copy-paste metodom jer je sve rečeno…

Što je lolita stil i čime je inspiriran?

Lolita je supkulturni stil koji je nastao izvorno u Japanu i zatim se proširio po cijelom svijetu. Prepoznatljiv je po haljinama i suknjama dužine do (ili iznad ili ispod) koljena, specifičnog “pufastog” oblika kao obrnuto slovo V ili U koje omogućuje podsuknja. Takva pufasta suknja je konstanta i uvjet za ovaj stil, a uz nju često prevladavaju i volani, vrpce, mašne i čipka. Često se nose i bluze s puf rukavima i bubi kragnama, dokoljenke ili natkoljenke, cipele zaobljenog oblika kod prstiju i s remenčićima, razni dodaci i pokrivala za glavu kao što su šeširići, mašne, boneti i headdressi. U tom okviru ovaj stil dolazi u mnogim varijacijama pa tako postoje podstilovi gothic lolita, sweet lolita, punk lolita i classic lolita kao najpoznatiji, ali i sailor, pirate, hime, kuro, shiro, wa, qi, guro, ero, casual itd. Jako je važna pokrivenost tijela pa tako u ovom stilu nisu uobičajene kratke suknje, duboki dekoltei, gola ramena itd. Potrebno je ostvariti dobar balans pokrivenosti kože, čak i u stilovima koji ne zahtijevaju standardnu pokrivenost, npr. ljetne varijacije.

Lolita stil je inspiriran europskim povijesnim stilovima, prvenstveno viktorijanskim, edvardijanskim, rokoko i baroknim razdobljem. Velika inspiracija su i bajke, dječje priče, fantastika i romantika tj. određeni svijet iz mašte u kojemu obično djevojke igraju glavnu ulogu. Veliki utjecaj tako su imale npr. Grimmove i Andersenove bajke te knjige kao što su Anne od Zelenih Zabata, Male Žene, Pipi Duga Čarapa i Alisa u Zemlji Čudesa koja je ostavila veliki utjecaj  i odražava romantične i istovremeno morbidne tendencije ovog stila. Stil je utemeljen i na izgledu lutaka, pogotovo viktorijanskih porculanskih ili francuskih bisque. Ovaj stil simbolizira ženstvenost, slatkoću, eleganciju, umjetnost, perfekcionizam i ljepotu, zaigranost, maštovitost i nevinost. Djevojačko srce koje je puno snova, nada i maštanja, slobodno, nesputano, iskreno i neiskvareno svijetom. Radi se zapravo o antitezi racionalizmu, duhovnoj ispraznosti, prljavštini i brzom životu suvremenog svijeta. Sučeljava se ženski identitet, kao kreativan i nesputan, muškom racionalnom i rigidnom te mladost kao razdoblje sanjarenja i optimizma, vrijeme kada je sve moguće, svijetu odraslih kada je pojedinac primoran iskvaren od strane društva kojemu se mora prilagoditi, kao i napustiti svoje snove.Lolite, kao i sve supkulture, stvaraju svoj ideološki svijet koji suprotstavljaju stvarnosti s kojom se ne slažu, a kroz njega kritiziraju ne samo ispraznost suvremenog života i patrijarhalni ustroj društva, nego i rješenja koja su ostala nakon feminističke borbe, okviri u koje se žene i dalje sabijaju iako im se govori da su slobodne. To čini afirmacijom stereotipne ženstvenosti, ali bez njenih ranijih sputavajućih okova. Ti okovi se podrivaju na razne načine, npr. prenaglašavanjem stereotipne ženstvenosti što je baš tipično za lolitu, od prenakićenosti do historijske netočnosti tj. stilski periodi se miješaju međusobno i ne želi se postići točan izgled povijesnog kostima. Suknja je skraćena i korzet se uglavnom ne nosi u ovom stilu, kako bi se olakšalo kretanje. Podupire se izvođenje muških aktivnosti u ženstvenom stilu primjerima kao npr. lolita koja vozi motor i tuče se u djelu Shimotsuma Monogatari (Kamikaze Girls) autora Novale Takemotoa.

Stereotipna ženstvenost i povijesni stilovi se nadalje podrivaju unošenjem slatkih (kawaii) elemenata koji brišu odrastao (kao seksualizirani) ženski izgled i dodaju dozu komičnosti, a isto se čini i morbidnim elementima kao što su krv u guro loliti, šišmiši u gothic loliti ili BDSM elementima u ero loliti koji, iako imaju seksualnu crtu koju lolita stil izbjegava, ta seksualnost nije podređena i društveno prihvatljiva već se prikazuje kao bol, nelagoda, sputanost i dominacija. Lolita je u svakoj svojoj pojavi vrsta umjetničkog djela i vizualnog manifesta za svijet koji je okružuje. Na ovaj način lolita iznova afirmira ženski identitet i njegovu vrijednost te pruža djevojkama priliku da se izražavaju vlastitom ženstvenosti, a da se istovremeno ne osjećaju slabo, nesposobno ili nesputano.

Postoji li lolita zajednica u Hrvatskoj?

Da, postoji. Za sada smo još mala zajednica za razliku od drugih zapadnih, ali Hrvatska općenito kaska za svijetom pa tako i u tome. Ima definitivno više od 5 cura koje to nose, teško mi je dati točnu procjenu jer ih ne znam sve, ali barem nas je 20 u Zagrebu. I puno više u Hrvatskoj, možda bi zaokružila broj na barem 50 za sve one koji sada nose stil u bilo kojem stadiju, od prvih sramežljivih pokušaja s nekim ukrasom za glavu i dodacima do onih koji imaju cjelokupne outfite. Ima i puno onih koji su probali nositi pa su prestali. Treba i vješto oko za prepoznati lolitu kod nas, većina ljudi očekuje ekstremnije outfite i stilove koji će biti na prvu prepoznatljivi pa misle da ih nema, a s druge strane ne primjećuju neku manje uočljivu suknju do koljena s čipkicom, mašnicu na rajfu na stranu, nakit u burtonovskom stilu, neki ukrasni korzetić, torbica u obliku životinje i sl. Nije lako nositi ovaj stil svakodnevno, pogotovo u našim uvjetima, no s obzirom na tešku situaciju i krizu kod nas ponosna sam koliko ljudi srećem da se kreativno snalaze. Naručivanje izvana nije jedina opcija, mnogi primjećuju i kako se puno takvih stvari može naći i iskombinirati po našim dućanima, kako su tek Hrelić i second hand shopovi prava mala škrinjica s blagom, da se second hand stvari daju i prepravljati, a doista nema granica ako se šiva kod lokalne krojačice ili sam naučiš šivati. Broj zainteresiranih za nošenje ovog stila je puno, puno veći, mišljenja sam da će tek sad to jače krenuti kod nas.

Dakle mnogi ovaj stil tek sad otkrivaju, treći ne znaju kako i gdje, sve im se to čini daleko, strano i nemoguće da uopće krenu, a neki probaju i na početku se trude, ali radi nedostatka informacija odustaju. Najčešće su to mlade djevojke financijski ovisne o roditeljima i koje ne mogu naručivati izvana pa ih i to ograničava. Najveći problem većini je ipak hrabrost, kako to nositi kod nas i suočiti se s osuđivanjem. A ono dolazi iz svih smjerova. To nije već uhodana supkultura kod nas na koju su ljudi navikli i potpuno je drugačija od ideje koju ljudi imaju o alternativnim djevojkama kao agresivnim buntovnicama u crnom sa šiljcima ili barem “vampiricama” s korzetima. Tako negativne reakcije ne dobivaju samo od “običnih” ljudi, nego i od alternativaca. Neke mlađe djevojke nemaju snage i dovoljno samopouzdanja da se nose s tim. Kako se osjećaju usamljene i da ih nitko ne razumije često se na kraju slome pod pritiskom društva vršnjaka. Puno je lakše uklopiti se u već postojeću supkulturu nego nositi stil za koji ne znaš da ga itko drugi više nosi u tvom gradu ili Hrvatskoj. Strahovi postoje i kod ljubavnih odnosa, kako naći dečka ili da postojeći ima razumijevanja za taj stil. Muškom rodu se lolita uglavnom ne sviđa (što je nekim curama motivacija za nošenje, ali drugima eto strah) pa se brinu kako će ikada više naći dečka, a čak i oni dečki koji bi ga i prihvatili boje se što će drugi misliti o njima s takvom curom, recimo da ih ne proglase perverznjacima. Postoji i dosta osuda od strane ljubitelja Japana u Hrvatskoj koji smatraju da samo Japanci to smiju nositi i da zapadne djevojke nisu dovoljno lijepe za taj stil. Tako onda i i djevojke uključene u zajednice japanoljubaca odustaju jer se ne smatraju dovoljno lijepima i boje se osude i ismijavanja, pogotovo ako ih čuju za one djevojke koje taj stil već nose kod nas. Ali u ovom stilu kao i u svim supkulturama pitanje je stava, ne ljepote. Japanke koje mi gledamo većinom su modeli iz časopisa ili poznate osobe koje često slikaju stoga se s njima nema smisla uspoređivati, fotografije običnih ljudi su drugačije. I osim toga njih se u Japanu ismijava za istu stvar, da nose modu koja je tuđa i koja im ne pristaje. Ima i dosta dečki u Hrvatskoj koji bi nosili ovaj stil, no naravno boje se iako su neke od najpoznatijih lolita upravo muške i ponavljam, pitanje je stava i izražavanja te življenja u skladu sa snovima, ne neke navodne ljepote koju društvo propagira. Ljepota dolazi u više oblika, a najvažnija je ona iznutra.

Sve su to problemi koji muče one koji su zainteresirani za ovaj stil kod nas i upravo je to razlog zašto se nas par entuzijasta aktiviralo oko lokalne zajednice. Iako se većinom vrti oko lolita stila nekako se uvijek proširi i na druge japanske stilove. Želja nam je da se ljudi povežu i dobiju pokoju informaciju, savjet ili riječ ohrabrenja koje su im možda nedostajale da se ohrabre krenuti s tim. Već samo činjenica da postoji još ljudi koji to nose nekome čini razliku. Mi koji smo se već povezali trudimo se biti što otvoreniji za nova poznanstva i povezati nas sve međusobno, a to većinom radimo kroz meetove, tj. okupljanja na kojima se ljudi mogu družiti, steći nova prijateljstva i nositi takve stilove bez straha od osude. Svi su na ta okupljanja dobrodošli, a to uključuje i one koji su samo zainteresirani za te stilove ili ih tek počinju nositi. Ne mora se imati neka određena odjeća i ne osuđujemo bilo kakve outfite, koje god vrste bili ili u kojoj fazi razvitka. Ne moraju ni biti striktno lolita. U zapadnim zajednicama postoji jedan dio ljudi koji potiče i održava drame, ismijavanjem drugih ljudi veličaju sebe. Ne želimo da takva zajednica bude i u Hrvatskoj i ima puno pozitivnih zajednica diljem svijeta na koje se možemo ugledati, pa se trudimo i našu takvom održati. Zato bitno je poticati i slaviti svaki trud i kreativnost, smisao ovih stilova je na kraju krajeva da budemo ono što želimo biti i izrazimo vlastitu osobnost.

Hrvatska lolita zajednica ima svoju stranicu na Facebooku, to je Lolita Croatia: http://www.facebook.com/lolitacroatia. Uskoro imamo i novo okupljanje pa se može pogledati obavijest na wallu. Poručila bi da se slobodno može javiti tko god je zainteresiran. Nemojte se sramiti ako nikoga ne poznajete jer upravo je smisao ovih okupljanja stjecanje novih poznanstava, na svaki meet dođu novi ljudi tako da nikad to nije grupa u kojoj se svi odlično znaju. Ali zato se meet i organizira i nama je isto želja upoznati vas.

Što ti je osobno kod lolita stila najviše privlačno?

Kada sam ga prvi put otkrila najviše me privukla ta nova i do tada mi nepoznata mogućnost da izrazim svoje stavove i odnos prema svijetu kroz ženski identitet. Godinama sam sudjelovala u punk sceni i punk je i danas neizostavan dio mene, ali on je, kao i druge zapadne supkulture, muškog karaktera. Djevojka treba igrati po muškim pravilima, biti agresivna, snažna i emocionalno nedodirljiva. Htjeli mi to priznati ili ne, no rock’n’roll je uvijek bio muško igralište i kada dođeš na njega moraš znati kako igrati. Nekakva tradicionalna ženstvenost i slatkoća u tome nisu opcija, već su se trebale preuzeti neke stereotipno muške karakteristike kako bi se osnažilo, ali žene su barem uspjele afirmirati vlastitu seksualnost kroz korištenje raznih BDSM i seksualnih elemenata. Što je za mene odlično i taj segment mi recimo lolita nikada ne može omogućiti, zato i dalje nosim oba stila i koristim ih po potrebi, ovisno o čemu želim komunicirati s okolinom.

Moram naglasiti da sam izrazito opsjednuta girl power-om, a vjerojatno je zato i lolita tako prirodno legla. Od svoje dječje ljubavi prema Spice Girls do kasnijih otkrića punk i rock dama kao što su Jordan, Poly Styrene, Wendy O. Williams, Beki Bondage, Cyndi Lauper, Lene Lovich, Suzy Quatro, Patti Smith… i današnje strasti za ženskim punk i rock bendovima kojih, moram naglasiti, japanci imaju puno. Kako japanske supkulture imaju izrazito snažnu žensku kulturu to je bilo upravo ono što me pomelo s nogu kad sam ih otkrila. Već tada sam prepoznala taj feministički potencijal u lolita stilu, ali ga nisam konkretnije osvijestila dok se nisam uključila u svjetske lolita zajednice u kojima su bile mnoge djevojke koje su mislile isto te puno pisale na tu temu. Čak i one koje su smatrale da nemaju nikakve feminističke stavove uvijek su izražavale ono što smo sve mi osjećale; “ovaj stil mi omogućuje da izrazim ono što mi prije nije bilo dopušteno, da budem ženstvena, lijepa i slatka na romantičan način koji nema veze s onim što muškarci i društvo žele. Mogu biti lijepa, a da ne moram pri tome biti seksi.” Niti moram preuzimati muške osobine da bi se osjećala snažno. Nosim taj stil radi sebe i nikog drugog i to je oslobađajuće. Kasnije sam čitala i razna znanstvena, kulturološka istraživanja koja se bave istom temom i kroz koja sam više naučila.

Za mene je ovo bio jedan potpuno novi svijet čije informacije sam gladno gutala i htjela još. Nama, djevojkama na Zapadu, ovaj stil je pomogao da izađemo iz ideoloških okvira našeg društva i nađemo nove načine izražavanja koji nam ranije nisu bili dostupni. Ideal koji zapadno društvo nudi ženama je onaj “moderne, slobodne i emancipirane” žene kao uvijek seksi, mladolike, lijepe, našminkane, sređene, uspješne glamazonke koja radi dvostruku smjenu kao šefica na poslu i majka vlastitoj djeci, a navečer glumi kurvu svom muškarcu u krevetu (kako Cosmopolitan i savjetuje). Ali nismo slobodne i emancipirane jer i dalje radimo dvostruko više, za manju plaću, slušamo iste uvrede na temelju izgleda i kako nismo ispunjene ako ne postanemo majke. No naravno govori nam se da smo slobodne i da ne tražimo više jer eto možemo naći posao, glasovati i nemaju nas pravo udariti. I dalje nas se kontrolira, samo ovaj put suptilno strogim kategorijama ljepote i seksipila u koje se pokušavamo uklopiti, ali ih nikad nećemo uspjeti zadovoljiti jer svi starimo i samo smo ljudi. Smiješno je kako se u ovakvoj situaciji na Zapadu istovremeno japanske žene ocjenjuju kao potlačene i poslušne i tu je vidljivo lice zapadnog šovinizma.

I ono što se često krivo shvaća kod lolita supkulture je da se misli da ako se već ne izražavaju seksualno onda moraju biti aseksualne, čak nevine ili frigidne. To nije istina, radi se samo o odbijanju izražavanja osobnog identiteta kroz seksualne kategorije, javno i stilom, ne privatno. To je komunikacija s društvenom okolinom, manipulacijom odjećom stvara se aseksualna slika koja se suprotstavlja seksualnoj objektivizaciji žena u društvu. No istovremeno ponašanje ne mora slijediti odijevanje, to je ono zamućivanje kategorija stereotipne ženstvenosti. Ona može biti aseksualno obučena, ali biti potpuno otvorena s vlastitom seksualnošću. I možda je smiješno da ja kao osoba koja se izražava seksualnošću u jednom stilu (punku) tragam za potpunom aseksualnošću u drugom. No za mene su oba stila pojednako važan dio mog identiteta koji traži oslobođenje žena iz kategorija bilo kakvog objekta, bilo to potpuno izlaženje iz seksualnih kategorija kao što je lolita ili njihovo prihvaćanje kao što to čini punk. Na taj način žene manipulacijom s kategorijama seksualnosti prestaju biti njihov objekt jer se samostalno postavljaju na mjesto aktivnog subjekta. još bi dodala da iako je dakle za mene najveća privlačnost kod ovog stila bila upravo ta ženstvenost, aseksualnost i feministički potencijal, istovremeno me privukao i njegov perfekcionizam i ljepota detalja. To je potpuno drugačiji način odijevanja od onog na koji smo navikli i radi se o pogledu na odjeću kao nešto vrijedno i trajno, kreativno i unikatno, za cijeli život. Danas se odjeća i druge stvari gledaju samo kao potrošna roba za jednu sezonu. Jako mi se svidjelo što se toliko potiče ručni rad i radi ovog stila sam naučila šivati i izrađivati puno stvari. Kako bi odjeća trebala trajati naučila sam puno i održavanju i popravljanju odjeće, second hand komadima, kako prepoznati kada je nešto kvalitetno sašiveno, kako planirati i uštediti pri kupovini. Svidjeli su mi se i bajkoviti, sanjarski detalji koji vraćaju osmijeh na lice i osobu u djetinjstvo, stanje kada je srce još neiskvareno, iskreno, optimistično i bez predrasuda. Čini se kako je sve moguće i da dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Ovo je samo dio ovog zanimljivog interviewa i priče… Svakako pročitajte i ostatak na Lolita sa zagrebačkog asfalta (dva su dijela!). Hvala Martini na svemu, divim se tvom entuzijazmu i hrabrosti, primjer si svima nama da treba slijediti svoje snove i srce i uvijek biti svoj… Posjetite i njezin blog MYAUMANIA

Hvala Tini Lončar (Hedonist Factory) na dopuštenju da preuzmem temu, na pozitivnoj povratnoj informaciji i fotografijama… A posebno hvala Tini ide jer me ovaj interview podsjetio kako ima kvalitetnih i pravih novinara istraživača, pismenih i načitanih koji se totalno daju u temu, bravo, bravo, bravo djevojke!

One thought on “Ona je Myau. Lolita na hrvatski način.

  1. Pingback: Ona je Myau. Lolita na hrvatski način. | MyauMania

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s